Ovaj portal koristi i preporučuje AVALON web hosting

Život

‘Ko tu koga za nos vuče?

Boje se sigurnosti u mome glasu dok se ja sama pitam jesam li sigurna ili su to samo pusti pokušaji i traženja. Je li to samo moje uvjeravanje same sebe da tako je ili nije? Pokušavam, to je sigurno. Tražim, i to je sigurno. Što onda ne štima? Jesam li pokušaje nazvala sigurnošću i tako propuštam rasti do prave sigurnosti? 

Ne znam. Izgleda da me sigurnost učinila nesigurnom. Lako za to što je se ja bojim, al’ zašto drugima moja sigurnost ulijeva nesigurnost umjesto da im udijeli nešto od sebe, da ih učini sigurnijima? Opet, ako moja sigurnost mene čini nesigurnom, zašto bi druge činila sigurnijima? Možda zato što im vješto prodajem sapun pod sir, nesigurnost pod sigurnost. To, ipak, nije najgore. Ono gore tek slijedi, a tu nije do mene. Kupuju, dakle, moju nesigurnost pod sigurnost, sapun pod sir te, sami gladni sigurnosti, varaju sebe i kažu: ”E, nećeš! Pod sir sam te kupio, pod sir ću te i izist.” To znači da ih ne vara moja nesigurna sigurnost, da ih ne varam ja, nego sami sebe. Gladni sigurnosti, uvjeravajući se u sigurnost nesigurnosti, prihvaćaju je ne bi li primili štogod od nje, ne bi li ih učvrstila u vlastitoj sigurnosti. Nameće mi se pitanje: Zašto je se onda boje? Zašto se boje sigurnosti u mome glasu? Jer, bojeći je se, ona ih čini nesigurnima i tako u krug. Moja nesigurnost u paketu s natpisom ”sigurnost” čini druge nesigurnima samo zato što je se boje i onda oni svoju nesigurnost ulijevaju u bocu ”sigurnosti” koju će drugi piti jednako kao i oni moju.

Skužajte

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *