Ovaj portal koristi i preporučuje AVALON web hosting

Književnost

Antun Branko Šimić u hrvatskim enciklopedijama i leksikonima

Budući da je Antun Branko Šimić, jedan od najistaknutijih hrvatskih pjesnika moderne, zaslužan za sve veću raširenost slobodnog stiha i novih kompozicijskih načela, u ovom radu ćemo pokušati jasno i koncizno prikazati na koji način i s kojim naglascima hrvatski leksikoni i enciklopedije govore o njegovom liku i djelu. Znajući da je Šimić najveći doprinos hrvatskoj književnosti, a prije svega pjesništvu dao svojom zbirkom pjesama pod nazivom Preobraženja, ona je neizostavna komponenta svakog spominjanja njegovog imena i djela. Moglo bi se reći da je zbirka Preobraženja središnja os oko koje se okreće i razvija svaki govor o stvaralaštvu i doprinosu tog ”mladića čudesne kulture”. Prije nego što iznesemo način i tijek našega rada, potrebno je napomenuti da smo se koristili relativno malim brojem članaka, ali je svaki od njih donio podatke koji se podudaraju i od velike su važnosti i pomoći za nas. Zato ovdje nećemo iznositi nove zaključke i rezultate istraživanja, nego ćemo se zadržati ponajprije na onim naglascima tj. značajkama na koje ukazuju odabrani leksikoni i enciklopedije, pri čemu se, dakako, ne možemo distancirati od cjelovitog, ali sažetog prikaza života ovog pjesnika. U prvom dijelu bit će govora o liku i životu općenito te o širini područja njegova djelovanja, iza čega slijedi središte i kruna govora o ovom velikanu, a to je govor o djelu i pjesničkim fazama u kratkom razdoblju njegovog života. Napokon, kao osvrt i jednu vrst priznanja i poštovanja, prikazat ćemo na koji način hrvatska javnost, u konkretnosti leksikona i enciklopedija, doživljava osobu Antuna Branka Šimića te tumači njegovo značenje i utjecaj, s čime se, s pravom, u potpunosti i mi slažemo.

1.     ŽIVOT-OD GIMNAZIJALCA DO PJESNIKA

Antun Branko Šimić, javnosti poznat kao hrvatski književnik, točnije pjesnik, kritičar i prevoditelj, rođen je 18. studenog 1898. godine u Drinovcima u Hercegovini. U hrvatskim enciklopedijama i leksikonima  nisu dostupni podaci o tome gdje je završio osnovnu školu, ali pretpostavljamo da je to bilo u njegovom rodnom mjestu. Hrvatska enciklopedija nam donosi detaljan tijek njegovog gimnazijskog školovanja, dok ostali izvori, uglavnom, samo nabrajaju mjesta. Tako doznajemo da je najprije pohađao klasičnu gimnaziju kod franjevaca u Širokom Brijegu (BiH) te tamo završio tri razreda. Nakon toga kratko, prije odlaska u Vinkovce, boravi u Mostaru, a neki Mostar čak navode kao mjesto školovanja. Ipak, iz podatka da je u Vinkovcima upisao četvrti razred gimnazije, vidljivo je da razdoblje života u Mostaru ne možemo spominjati u kontekstu gimnazijskog obrazovanja. Obrazovanje  nastavlja u Zagrebu u donjogradskoj gimnaziji.


U dobi od petnaest godina, 1913.g. u književnosti se pojavljuje objavivši svoju prvu pjesmu u časopisu Luč. U Zagrebu, nakon odlučujućeg i za hrvatsku književnost važnog preokreta u njegovom shvaćanju poezije, 1917.g. pokreće časopis Vijavica. Budući da tadašnje školske vlasti u gimnaziji koju je pohađao nisu dopuštale učenicima izdavati javni tisak, Šimić je upozoren da u svojstvu učenika ne smije javno djelovati. Nakon toga on napušta gimnaziju tj. školovanje i posvećuje se pisanju. Iz nama raspoloživih materijala nije jesno je li Šimić bio prisiljen napustiti gimnaziju ili je to bio njegov osobni izbor.


Nakon prekida školovanja intenzivnije se bavi pisanjem živeći u siromaštvu i nepovoljnim životnim uvjetima. Djeluje kao urednik više časopisa koje je pokretao jednog za drugim. Ovaj ”mladić čudesne naravi”, kako ga se naziva u Općoj enciklopediji jugoslavenskog leksikografskog zavoda, djelovao je i kao kritičar i esejist te tako iznosi svoje shvaćanje umjetnosti. Također djeluje kao feljtonist i prevoditelj  s francuskog i njemačkog jezika. Za vrijeme svoga kratkog života objavio je samo jednu zbirku pjesama Preobraženja, koja kao da je srasla s njime. Moglo bi se reći da su Preobraženja sinonim za A. B. Šimića. Zašto je to tako, govorit ćemo malo kasnije.


Premda u naponu snaga, kada je čovjek najplodniji u svome djelovanju, 1924. mladi Šimić obolijeva od teške upale pluća, koja kasnije prelazi u tuberkulozu. Pokušava se liječiti u Dubrovniku i Cavtatu, ali očito bezuspješno te se 1925. vraća u Zagreb, gdje umire 2. svibnja iste godine u dobi od 27 godina.

2.     DJELO

Antun Branko Šimić je, zbog kratkog životnog vijeka, kao književnik i pjesnik djelovao kratko, stoga nas zadivljuje njegova ostavština hrvatskoj književnosti te plodan i značajan književni opus. Niz preobrazbi kroz koje je Šimićevo stvaralaštvo prošlo u tom kratkom razdoblju dovoljno govori o njegovom brzom razvoju i sazrijevanju. Iz toga se može zaključiti da je riječ o izrazito nadarenom mladiću te je stoga nužno posvetiti pozornost fazama razvoja njegovog pjesništva.

  2.1 Pjesničke faze

Čitajući članke u hrvatskim leksikonima i enciklopedijama, na prvi pogled možemo jasno prepoznati dvije glavne pjesničke faze u Šimićevom stvaralaštvu, fazu impresionizma pod Matoševim utjecajem i fazu ekspresionizma s kojim se susreo u njemačkom pjesništvu čitajući časopis Der sturm. Ipak, ako malo sustavnije čitamo, možemo zaključiti da postoje četiri razdoblja.


Dok Hrvatska enciklopedija i Hrvatski leksikon donose malo jasniju i detaljniju podjelu i pregled tih faza, Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog  zavoda govori samo kroz koje se sve pjesničke pravce kretao u svome izuzetnom djelu. Tako doznajemo da se kretao ”od impresionizma, preko ekspresionizma do lirske i kritički svojevrsne hermetike”.


Smatramo potrebnim jasno odrediti i imenovati faze iz podataka koji su nam dostupni. Šimićeva prva faza, od 1913. do 1917., u kojoj uglavnom slijedi Matošev pjesnički program, odiše impresionizmom, a pretežito se radi o pejzažnoj lirici čiji su stihovi romantični, nostalgični i sjetni. Pri tome se, dakako, držao stroge forme. Nakon što upoznaje ekspresionizam preko njemačkog pjesništva, mijenja mišljenje o poeziji i umjetnosti te odbacuje Matoševu poeziju. Time je napravio temeljni zaokret u svom pjesništvu te u skladu s time počinje pisati slobodnim stihom, stihovi su mu mračni i žalosni, prožeti nemirom. Upravo je slobodni stih obilježio ovu ekspresionističku fazu koja traje od 1917. do 1919. Nakon toga, Šimić je 1920. objavio zbirku Preobraženja, koja je ujedno i prva zbirka pisana slobodnim stihom u Hrvatskoj, a smatra se zasebnom, trećom  fazom. Budući da je ona od posebne važnosti o njoj ćemo zasebno i govoriti. Da postoji još faza zaključujemo iz sljedeće rečenice: ”U kasnijim fazama ugl. je napustio takve kompozicijske postupke”, a to se odnosi na izostavljanje gramatičkih veza i interpukcijskih oznaka što je sredstvo futurističke i ekspresionističke poezije. Ta kasnija faza ili faze očito nisu od tolike važnosti u poznavanju Šimićevog djela, stoga ih ovdje samo spominjemo i pretpostavljamo mogućnost postojanja.

  2.2 Zbirka Preobraženja

Budući da smo već u uvodu rekli da je ova zbirka neizostavna u govoru o liku i djelu Antuna Branka Šimića, smatramo potrebnim posvetiti joj posebno poglavlje. Naime, iz enciklopedija i leksikona doznajemo da je to jedina zbirka koju je Šimić za života objavio. Zbirka je objavljena 1920. godine, a sastoji  se od 48 pjesama od kojih su neke već prije bile objavljene, ali ih je Šimić naknadno preradio. Da je ova zbirka također jedna prekretnica u njegovu, ali i u hrvatskom pjesništvu dokazuje rečenica koju u cijelosti preuzimamo iz Hrvatskog leksikona:


”Preobraženja međutim znače odlučujuću prekretnicu u lirskoj strukturi hrv. modernizma, konačno približavanje pjesničke i govorne riječi”.


Tako slobodni stih katkad prepušta mjesto obnovljenoj strofičnoj formi i vezanomu stihu, a stil i izrazi kojima obiluje ova zbirka su bogate inovacijama koje su postale trajnim nasljeđem hrvatske moderne lirike. Skoro da ne postoji Hrvat koji nije čuo ili čitao stihove ”pjesnici su čuđenje u svijetu” iz prve pjesme Pjesnici i ”čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda” iz pjesme Opomena koja je ujedno i zaključna pjesma ove zbirke.

3.     ZNAČENJE I UTJECAJ U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI

Iz svega prethodno napisanoga te iz mnoštva važnih informacija koje donose hrvatski leksikoni i enciklopedije uviđamo da je Antun Branko Šimić dao bogat doprinos hrvatskoj književnosti, a napose pjesništvu. To dokazuje i činjenica  da mu je djelo sve do danas sačuvalo  aktualnost i svježinu, čime je pokazao izniman dar, originalnost i ukus. Dokaz o važnosti i utjecaju A. B. Šimića u hrvatskoj književnosti pronalazimo u podatku da je velik dio opusa koji je nakon njegove smrti ostao neobjavljen svjetlo dana ugledao kao Sabrana djela u dvije redakcije, u Zgrebu 1960. i 1988. godine.


 Iz Hrvatske enciklopedije, doznajemo da je Šimić uz Tina Ujevića i Krležu najistaknutiji hrvatski pjesnik modernizma, zaslužan za popularizaciju slobodnog stiha, ali i za definitivnu integraciju hrvatskog pjesništva u europske književne tokove. To potvrđuje bogata recepcija njegovog pjesništva iza 1960., ali i kritike zbirke Preobraženja prema kojima je svrstana u vrh novije hrvatske lirike.

ZAKLJUČAK

Antun Branko Šimić je, s obzirom na doprinos i utjecaj u razvoju hrvatskog pjesništva, uistinu zaslužio veliku zastupljenost i važno mjesto u hrvatskim leksikonima i enciklopedijama. Zato mu s pravom ova izdanja posvećuju veliku pozornost, stavljajući naglasak na njegov utjecaj u hrvatskoj književnosti i na njegovo djelo kao novitet vjeran čistoći umjetnosti i istini. Dokaz da je Šimićev lik uistinu zastupljen u takvoj literaturi su tri članka na temelju kojih smo sintetizirali govor o njemu. Zaključujemo da je Šimić, unatoč kratkom životu i djelovanju te nesređenim egzistencijalnim prilikama, ostavio iznimno značajan književni opus i time zadužio hrvatsku književnost kroz kasnije naraštaje.


LITERATURA
-Šimić, Antun Branko, u: Hrvatska enciklopedija, X., Zagreb, 1999., 468.-BOGIŠIĆ, Vlaho, Šimić, Antun Branko, u: Hrvatski leksikon, II., Zagreb, 1997., 519.-Šimić, Antun Branko, u: Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, VIII., Zagreb, 1982., 21.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *