Ovaj portal koristi i preporučuje AVALON web hosting

Tako ja mislim,  Život

Prijateljstvo-ljubav-ranjivost

Neke blizine su jednostavno nesvedive na tjelesnu blizinu.

Svi ili većina mojih bliskih prijatelja su udaljeni od mene najmanje petsto kilometara ili mjesecima udaljeni susretima. Srce ipak pri svakom susretu zaigra nekom istom, a opet novom ljepotom i jednostavno znam da su neprocjenjiv dar. Takva prijateljstva, lišena tjelesne blizine, grade se na temeljima istine, iskrenosti, povjerenja i nerijetko ranjivosti koja proizlazi iz nemogućnosti da čovjeka u određenom trenutku osjetimo u njegovoj konkretnosti. Tim ljudima uvijek imamo nešto novo reći i uvijek ih želimo slušati o njima. Životne prilike, međutim, nisu baš naklone takvim našim željama i nerijetko nam onemogućuju i onaj minimum komunikacije. U takvim situacijama dolazimo do toga da nam je dovoljno da je osoba dobro, da živi svoju svakodnevicu blagoslovljeno i da se ne miče iz našeg srca unatoč svemu. Shvaćamo da nije govor ono što daje smisao blizini i da blizine nisu ono što se nama čini. Počinjemo s Bogom razgovarati o njima i Njemu ih povjeravati. Zar ima ljepše brige za prijatelje? Molitva za njih postaje naš zagrljaj s njima, naš susret s njima pred Bogom. Tek nakon takvih zagrljaja oni tjelesni postaju bogatiji, smisleniji i dragocjeniji.

Kada nam život daruje priliku za tjelesni susret onda u jedan zagrljaj stanu sva objašnjenja i svi oni: “Nedostaješ mi, trebaš mi tu.” Jedan zagrljaj pobijedi sve daljine i napuni baterije, ali i učini ranjivijima.

Ponekad je teško pustiti drugoga bliže sebi jer je veća mogućnost da ćemo biti ranjeni i izdani. Drugi nam uvijek može otkriti istinu o nama koju ne želimo priznati. Isto tako mi otkrivamo istinu o njemu, otkrivamo ga kakav jest, a ne kakvog ga želimo. Sve to zahtijeva prihvaćanje, a prihvaćanje znači određeno odricanje. Odricanje znači poniznost, a ako nema poniznosti onda podrazumijeva ranjenost. Nadalje, onaj koji me danas grli, sutra me može iznevjeriti, odustati i maknuti se. Primjećujemo da prijateljstvo-ljubav i ranjivost idu ruku pod ruku.

Premda ima potenciju ranjivosti, na prijateljstvo gledamo uglavnom pozitivno. Zašto ne bismo drugoga pustili bliže sebi kako bi dobili priliku biti zaštićeniji prijateljstvom u olujama koje se dižu? Zašto se uvijek bojati izdaje i ranjivosti, a ne dati priliku povjerenju i ljubavi?

Uloži ljubav i ne boj se izdaje. Ako i budeš ranjen znat ćeš da si ljubio i neće ti biti žao.

Ovako riskirajući stekoh neprocjenjivo blago: Prijateljstvo, ljubav, ranjivost, to troje…a najveća među njima jest ljubav.

Deo gratias!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *