Ovaj portal koristi i preporučuje AVALON web hosting

Književnost

Meša Selimović o tome treba li pisca objašnjavati

Nezahvalno je tumačiti jedno djelo, samom autoru pogotovo. Što je htio, pisac je i rekao i to oblikom i načinom koji su bili jedino mogući. Pisac ih ne bira, oni su u njemu, jedno od njegovih svojstava, kao boja glasa, kao miris, kao temperament. Tumačiti književno djelo, tu specifičnu organizaciju konkretno – čulnih slika, nekim drugim sredstvom, spoznajnim, sociološkim, ekonomskim, društvenim, filozofskim, ili ma kojim drugim pojmovima, bilo bi isto što i čovjekovu cjelokupnost svesti na anatomiju ili na fiziološke procese. Književno djelo nije jedna ideja, pa ni skup ideja, nije ni stav prema životu: ono je ljudska i stvaralačka mogućnost jednog pisca. Kako to protumačiti? Pisac nema recepta za život, ne mora imati ni cjelovitu ideju, čak ni opredjeljenje: on registrira svoje vlastite odjeke na složeno i uvijek proturječno iskustvo, zbog čega često može u isto vrijeme i tvrditi i poricati, i afirmirati i negirati jednu te istu stvar. Mislim da ništa nije progrješnije nego shematizirati pravo književno djelo svodeći ga na tezu, na neku misaonu ili idejnu formulu. Nije važno što pisac zastupa (najbolji primjer za to je veliki Dostojevski, koga zanima kršćanski moral što ga on nudi čovječanstvu kao rješenje). Važno je samo to donosi li djelo puno piščevo viđenje života i je li ta vizija uvjerljiva, uspjeva li se čime nametnuti? Nitko ne zna kako se to postiže, ali vjerovatno nekom vrstom sugestije koja se sastoji u izboru riječi, u ritmu i muzici rečenice, u cjelokupnom tonusu, u općem dojmu. A možda i mogućnošću koje djelo pruža da čitatelj prepozna sebe, svoje misli, svoje situacije, svoje doba. Naravno, književno djelo nije matematička formula koja je neosporna: u književnom djelu sve može biti višeznačno i sve može biti sporno. Zato postoji mogućnost da se djelo različito prima i tumači, i to ovisi koliko o piscu toliko i o čitatelju. Čini mi se da je najbolji i najčestitiji odnos prema knjizi – prepuštanje ili odbacivanje.

(……….)

– Zašto polazimo od pretpostavke da pisca treba objašnjavati?

Zato što mislimo da je pisac nejasan, ili da su čitatelji nedorasli?
Što se mene tiče, ne volim pisce koje netko treba objašnjavati. Jer, što mi može objasniti? Samo neke periferne, drugorazredne činjenice koje nisu važne za razumijevanje biti. Sve drugo, smisao, aromu, nijanse, osvojit ću sam, zadržavajući sebi pravo da to bude pogrešno.
Samo neka me kroz umjetnost nitko ne vodi za uho.

(Meša Selimović, Pisci, mišljenja i razgovori)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *