Ovaj portal koristi i preporučuje AVALON web hosting

Poezija,  Tako ja mislim,  Život

Oči su te izdale

Danas sam na internetu naišla na svjedočanstvo jednog svećenika kojega je otac više puta pokušao ubiti, a on mu oprostio unatoč svemu. Dok sam čitala najprije mi je u pamet došla pjesma koja je nastala jednog kišnog dana na putu između Makismira i Stare Vlaške, a potom i riječi Josepha Ratzingera koji kaže da praštanje najprije oslobađa onoga koji ima odvažnost udijeliti ga.

Za sada dijelim samo pjesmu, a uskoro možda štogod i napišem o tome koliko je važno ono što davno reče Jacob Levy Moreno : “Ako su rane u nama otvorene u odnosima s ljudima, oporavak mora biti u odnosima s ljudima (osobama)…” U slučaju navedenog svećenika, kao i mnogih koji su bili zlostavljani, ta osoba je Bog sam i oni koje je On darovao kao ”terapeute” ljubavi.

Ide pjesma:

Usne su ti psovale
ruke ti udarale
mislila sam: ne ljubiš
al’ oči su ti plakale
oči su te izdale

Noge su ti bježale
duša nijemo vrištala
mislila sam: ne ljubiš
al’ oči su ti plakale
oči su te izdale

Osmijeh ti se sakrio
radost negdje nestala
mislila sam: ne ljubiš
al’ oči su ti plakale
oči su te izdale

Pogled stalno skretao
šutke ljubav tražio
mislila sam: ne ljubiš
al’ oči su ti plakale
oči su te izdale

Svuda bol si sijao
u njoj spokoj tražio
tu ga nisi našao
i mislila sam: ne ljubiš
al’ oči su ti plakale
oči su te izdale

Na svoj način ljubio
a nitko nije vidio
tek tu i tamo ponekad
oči su ti plakale
oči su te izdale

Sada više ne plaču
samu ljubav gledaju
što ‘no su je tražile
na svoj način tegobni

Možda traže oproste
za sve što od nas sakriše:
to bogatstvo proljetno
što ‘no si ga tražio
što ‘no si ga našao
što ‘no si ga imao
al’ ga nisi davao
tek na svoj način tegobni.

Nek’ sad mirno gledaju
to bogatstvo proljetno
što u cvijeću najljepšem
nama si ga davao

Počivaj u ljubavi!

Ćaća

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *