Ovaj portal koristi i preporučuje AVALON web hosting

Tako ja mislim,  Život

Samo kreni, rasti i cvitaj…

Kornjačo, sigurno te strah!


Tek što si osjetila tlo pod nogama, more te zove i trebaš poći. Moraš napustiti sigurnost gnijezda u kojemu si se izlegla i poći u nepoznato, u novi život. Neki unutarnji nagon, onaj prirodni koji ti je Bog usadio, potiče te da se odvažiš i kreneš put mjesečevog i sunčevog odsjaja na površini mora. Sunce i Mjesec ti pokazuju put i ti hitaš, premda sa strepnjom. Sigurno te je strah. Ne znaš što te čeka te je li more tvoj saveznik ili ubojica. Ne znaš hoće li ti pomoći da sazriješ do punine ili će te ubiti. Ali ti osjetiš u svojoj prirodi, u svome srcu da ti je more dom. Uz tebe idu i tvoja braća i sestre koji su se izlegli u istome gnijezdu. Međutim, more ne garantira da će vas odvesti u istome smjeru. Možda ti je teško odvojiti se od njih sada kada si ih tek susrela. Sigurno ti je teško. Ipak, more neumoljivo zove i ti hitaš. Tvoje srce ide korak ispred tebe i doziva te. Osjetiš taj zov svojom nepokvarenom i čistom prirodom, od Boga danom. Upravo ono što je pjesnik rekao o ljudima: „Takve su, znate, osjetljive osobe. Osjete duplo, čuju ranije. Zato što točno jedan korak ispred njih hoda njihova duša.“ Osjetljiva si i slušaš, premda te je možda strah. Hitaš.


Ljudi ti govore: Luda si, ostani s nama ovdje na kopnu, tu si na sigurnome, neće ti ništa nedostajati. Pokušavaju ti na sve načine pokazati da nema smisla ići u more koje je tako ogromno, nepoznato, neistraženo i puno grabežljivaca. U pravu su, jer za njih nema smisla. Ali ti znaš i osjetiš da jedino u moru možeš rasti do punine i da ti jedino more pruža potrebno kako bi sazrela do onoga za što si stvorena. Pa ti si morska kornjača, stvorena za more, premda si se izlegla na kopnu. Bez njega nećeš otkriti za što ti sve služe prednje i stražnje peraje. Bez njega nećeš biti ono za što si stvorena: morska kornjača. Zato hitaš moru unatoč svim razumnim obrazloženjima ljudi kojima je mjesto na kopnu i koji govore iz svoje perspektive.

Napokon je došao trenutak susreta s morem. Tako stvaran i pomalo zastrašujuć. Taj prvi val s kojim ćeš se susresti te nadilazi i ogroman je u tvojim očima. Udara te ravno u lice, ali te ujedno i miluje svojim mjehurićima koji su njegov znak pažnje i dobrodošlice. Ne želi te preplašiti. Prilazi ti najnježnije što može. Ipak nije manje zastrašujuć u tvojim očima. Susret s njime ne traje dugo, mjehurići se spremaju za nove goste, a ti uranjaš u nepregledno prostranstvo mora i upoznaješ njegove ljepote te zaboravljaš strah pred prvi susret. U početku plivaš što je brže moguće kako bi dosegla relativnu sigurnost otvorenog mora, upravo zato jer te strah. Međutim, kako vrijeme odmiče, prepoznaješ da te more samo po sebi ne ubija i polako usporavaš. Opuštaš se i počinješ se obazirati na stvarnost oko sebe. More polako postaje tvoj dom i tvoj vjerni saveznik. Otkriva ti se korak po korak, tj. zamah po zamah, a ujedno i tebi pomaže da se razvijaš. Pokazuje ti što sve možeš i za što si stvorena. Pomaže ti dozreti do punine, da postaneš morska kornjača.


Samo kreni, rasti i cvitaj…

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *